..*..True..*.. love..*..

Pogledaj u nebo, i priznaj da si me sjeb'o,
da nikad to nisi uraditi treb'o...
Da me tako navlačiš, pališ i zavlačiš, da shvatiš,
poslije kraćeg vremena, da sam ti preko tjemena,
ponestalo ti je kremena...
Pa se više ne pališ, na mene se žališ, na moj račun šališ,
na mene bijes kališ, za drugim curama sliniš i bališ...
Za mene ni ne mariš, izbjegavaš me čim me vidiš negdje variš,
a ja...
Istina je nisam ni kurva ni svetica, sise mi nisu petica,
ne blještim kao zvijezdica,
i niko ti na meni ne zavidi, nisam taj tip djevojke koji se nekom lako svidi, nisam savršena pa ti vidi, i bolje idi, dok srce još ne bridi...
I dok te još uvijek smatram za nešto lijepo, i ovako među nama sve je bilo slijepo, al bijedno,
je jer je samo mene boljelo, i dok te je moje cijelo biće voljelo...
Uvijek sam ja bila ta koja ispliva, ona koja uvijek o nama sniva,
oprosti ali ja zaista nisam kriva, što su mi gledanja na svijet siva,
i oprosti što nisam za tebe živa...
Oprosti,sorry, što sam uporno bila ta koja se za tebe bori, koja kad si tužan i ona se rastuži, ona koja se smije i tvojoj najglupljoj fori, ona koja za tobom gori...
Ona koja pokušava sa tobom da diše, ona kojoj si bio duga poslije kiše, kojoj si bio fetiš i kliše, kojoj kad te ugleda Sve ružno joj se briše, ona koja je zbog tebe znala rime da piše, ona koja je uvijek bila tu ali nema je više...
I ti si uvijek bio tu u mojoj glavi, činio si mi najbitnije stvari, sanjala sam da tobom osjetim sve ljubavnje čari, jebi ga MISLILA SAM DA SI ONAJ PRAVI...I
mislila sam da sam i ja za tebe ona prava, ona jedna jedina cura, sa kojom da bi bilo zanimljivo nije potrebna trava, sa kojom je osjećaj strava...
Osjećaj u oblake diže, koja te uzbudi i malo niže, onu koju želiš da osjetiš bliže, ali ti si izgleda u meni vidio samo glupaču koja će suze za tobom nizati...
Da trčka za tobom, a ja bila pukla nisam znala šta ću sama sa sobom, nisam od onih koje kad imaju problema sa ljubavnim dobom, mire se sa grobom, ne mrzim te i ne smatram te snobom, samo si mogao biti malo blaži sa tim bolom, znam ispao si ok u društvu sa tim folom...
E samo da znaš koliko si mi značio, osmjehom mi dan ozračio,a ispalom ga mračio,
moji dani su većinom bili bez sunca, e doveo si me do kurca, istna je ja ne buncam...
Samo pišem ono što mi je na duši, ono što me guši, kakav je to osjećaj kad ti neko sruši,
svaku ciglu koju si do sad sagradio, sve ti srušio umjesto da te je nagradio, i pitam se šta si za to zaradio, kad si to napravio uradio, možda da bi se osjećao bolje, ali zato služe drolje, ipak protiv tvoje volje...
Ja zaista ništa ne mogu, priznajem nisam ni do njezinih nogu,i zaboli me,smirena sam...Ali da postanem takva,ne molim se Bogu...
Ne radim, srušio si mi kulu ali evo novu gradim,
sigurno i polako, znam bilo ju je srušiti lako, jer je i ovako
bila za tebe pravljena, i bolje što je sa zemljom sravnjena...I nadam se da i tvoja duša poslije one prave djevojke biti otkravljena,
i da će ti se sve ovo jednom vratiti, da ćeš i ti jednom zbog nekog patiti, nadam se da ćeš tu bol dugo pamtiti...Kako je meni bilo...TEK TADA ĆEŠ SHVATITI...


P.S.A boljih od tebe...Vjeruj mi IMA!!!


Ostavio si me,no ja sam se snašla...
Krenula dalje i sebi boljeg našla...
Ja NISAM cura koja za momcima suze lije...
A ti NISI faca da imaš dvije...

Ponekad sama sebi slažem da mi ne nedostaješ...Stvorim si prividnu sliku,kako bih samu sebe obranila od patnje i ograničila onu bol koja me razara...No kada se sjetim naših trenutaka,iako ih nije bilo mnogo,bol se vrača,no iz prkosa ne mogu tražiti tvoj oprost...Ne mogu se vračati nečemu što je bilo prije,ponos mi to ne dopušta...Prkosim se samoj sebi iako oboje znamo što bih sve dala samo za jedan tren proveden s tobom...Sama sebi nanosim bol,no tješim se s činjenicom da je tako najbolje... Za oboje...Bojim se pomiriti sa stvarnošću,a to je da te više nema...Zato se ponekad zatvaram u sebe,kako bih negdje u dubini ponovno pronašla tvoju sliku...No i u trenu kad je nađem...Shvatim da je kraj...Da ljubavi više nema...Nadam se da si sretan,da imaš ono što zaslužuješ...Bio si moje najljepše sve...A od toga svega,ostalo je ništa...Izgubila sam te,kasno je da te vratim...Možda i ne bi bilo,kada se ja ne bi samoj sebi toliko prkosila,kad si nešto utuvim u glavu,tako je...Tako mora biti,bez obzira na to što doista osjećam,ne mogu dopustiti da prijeđem preko svog ponosa...Okrutna sam prema samoj sebi...No bojim se pogrešaka,bojim se gubitka...Zato ću rađe sebe povrijediti,nego da te ponovno izgubim...Bojim se da me nikada ne bi mogao voljeti kao ja tebe,zato se mičem od svega...Bježim...

Čovjek teško nađe osobu koju voli,a još teže osobu koja će istom mjerom voljeti njega...
Kad nađemo onu pravu,volimo ju neizmjernom ljubavi,stoga naše srce bude lako slomljeno...
A prava utjeha stoji jedino u nama samima...Slomljeno srce nikada kompletno ne zacijeli,no ono
kad ponovno uspije skupiti snage,i da nam da pustimo neku drugu osobu u svoj prostor,svoj
maleni dio svemira,kad tu osobu zavoli,i pruži joj povjerenje,sebe...Ono može voljeti neizmjernom
ljubavlju,kakvu još nitko nije vidio...Kakvu nit sam ljudski um ne može zamisliti...Tada voli jače
i iskrenije no ikada...I svaka ljubav je posebna na svoj način...Ono se ogradi,te više
ne dopušta da bude toliko povijeđeno,jer svaka iskrena,a izgubljena ljubav,udaljuje ga od vanjštine,
te se ono povlači u sebe,do trena dok ne izgubi snage i polako nestane...
Najljepša stvar u životu je ljubav...Nema ljepšeg od spoznaje da ti voliš nekog,a taj netko voli tebe
istom snagom...Istom jačinom...Zato je tren u kojem osjetiš da ti se ljubav polako gasi,
bolniji od svega,kao i ono kad voliš osobu do koje je ne moguće doći...U ljubavi nema granica,u njoj
se uživa...Samo jednom u životu dobijemo priliku za tako nešto,i zato vjerujem
da ju svi trebamo iskoristiti dok još možemo...
...I napraviti ju vječnom...

Svoju ljubav sam našla i pokušat ću ju zadržati...Tuđe priče nisu bitne,ljudi su okrutni...Dok imamo jedno drugo,
vjerovat ću i u ne moguće...

Life:

Nakon nekog vremena shvatiš razliku između držanja ruke,i poklanjanja srca...Počinješ shvačati da poljupci
ne znače uvijek nešto i da obećanja mogu biti slomljena istom brzinom kojom su i obećana...I da...Zbogom nekada doista znači zauvijek...Razmišljala sam o tome pri povratku u zg...Tisuće stvari prošlo mi je glavom...
Tisuće lica,riječi...Trenutaka...Kad tako duboko zaviriš u sebe,i počneš razmišljati o svojim postupcima,
shvatiš da bez obzira kako prošlost bila teška,moraš dignute glave nastaviti dalje i potruditi se za bolju budućnost...
Netko ima oslonac,netko ne...No najveća potpora u tome svemu smo mi sami...Bitno je imati cilj...
Život te ponekad dovede u situacije kad sam trebaš prosuditi što je najbolje,no mi kakvi smo,često griješimo...
I tada gubimo sve,sve se ruši...Sav trud,zalaganja,sve postaje samo jedna prazna fraza...Ni sama ne shvaćam
neke svoje postupke,no vjerovatno je to sve samo dio moje životne škole,kako bih naučila više cijeniti život,a i sve ono što imam...
...---Sami krojimo svoju sudbinu---...

Postoji jedna malena...Ta malena je lijepa,predivna...Za njom svatko vene,no nitko ne može
doći do nje...Svatko žudi za njenim dodirom,poljupcima...No ona drži distancu...U tome je
njezina ljepota...Nje će se uvijek sjećati...Pamtit će je kao najljepšu prikazu...
Kao pravo značenje ljubavi,poput najljepšeg cvijeta...Baš ta malena je kraljica njihovih srca...
Najljepša zvijezda do koje je teško doći...Uvijek će je spominjati,svi će je se sjećati...I to
sa najljepšim mišljenjem...Ona je za njih kraljica...I to će i ostati...

Naučiti disati isti zrak s nekim, biti spreman na tisuće malih i velikih kompromisa i uspjeti prijeći preko stvari koje su vas koštale vremena i suza, nije jednostavno. Nekima ta sposobnost dođe s iskustvom, nekima s godinama i neprospavanim noćima, a nekima nikad ni ne postane jasno da je ljubav rezultat dobre procjene, žrtve i ulaganja.

Znam samo da bez grešaka ne možeš uspjeti u svojim ciljevima i da su najjednostavnije stvari najteže. Apsolutna sreća ne postoji, ona te samo ponekad posjeti i podsjeti da su svi teški trenuci vrijedni sekunde, minute ili sata kad si je osjetio.
Ako tvoje srce kuca za nečiji osmijeh, sreću i zagrljaj, onda svaki dan ima više smisla.

Jedino ljubavi nikada ne dobijemo koliko želimo... ali i jedino što ne dajemo dovoljno je ljubav.
Ja možda nisam prava osoba koja može potvrditi ovu teoriju svojim ljubavnim životom, ali vjerujem da pravu ljubav svatko može prepoznati, a kasnije je samo na nama što ćemo s njom...

Nije uvijek lako biti sam sebi dovoljan i sretan s ostalim stvarima koje imaš. A ljubav... ona dođe kad- tad. O njoj se ne priča, ne planira se, ona se događa.
Onaj koji voli, vjeruje i u nemoguće...

Jednom si mi možda nešto značio...I možda mi i sad stalno hodaš po mislima...
Mogu živjeti bez tebe...Stvarno mogu...I mogu biti s drugima nakon tebe...
Pokušavam te zaboraviti...Svaki dan nađem nešto kako bi pokušala ne misliti na tebe...
Ali ipak kad god se pogledam u ogledalo ili navečer legnem u krevet,zamišljam
kako bi bilo da si kraj mene....Da te mogu imati...Zamišljam kakav bi bio tvoj poljubac...
Jer dodire već znam...Pružio si mi tako malo lijepih trenutaka,jer nismo imali vremena za više...
Ali to su trenuci koji su meni vrijedni vječnog pamćenja...I opet,ponovo,stalno ti se vraćam...
Zašto?Zašto sama sebi nanosim bol?Zašto te želim,kad te ne mogu imati?
Zašto me tako gledaš,a ne boriš se za mene?Ja sam odustala...Znam,možda nisam trebala,i
reči ćeš da samo kukavice bježe,ali ja ne mogu voljeti nekog tko ne voli mene,jer me to previše boli...
Bio si moja najljepša prošlost...Uvijek ću sanjati o tebi i
uvijek ću te željeti...Ali te više nikad neću pokušavati imati...Uvijek ćeš mi na neki poseban
način biti drag,ali te nikada više neću pokušavati voljeti...Jer kad sam te voljela,ti si bježao,i sad pokazuješ
da nema nade,niti jedan tvoj pogled mi ne pokazuje da se borim...I znam da sam kukavica,i to
možda nikad neću prestati biti...Bojim se da me ne zgaziš,da me ne povrijediš...
I možda sam bezosjećajna,ali život me naučio da budem takva...
Odsad spremno koračam naprijed,bez osvrtanja...Ostaješ dio moje prošlosti,moja
svakodnevica i jedina budućnost...Ti koji si mi drag...Ti kojeg želim...Ti koji si mi toliko zabranjen...
Ti koji nikada nećeš postati moja stvarnost...Ti moja najljepša misao,san...Moja fantazijo...
Nikada neću moliti da budeš moj...
Molit ću da budeš sretan...Jer tvoj osmijeh usrećuje mene...
Ako te ponovno sretnem možda nećeš biti onakav
kakvog sam te zamišljala,a možda i hoćeš...To je nešto što ne želim saznati...
Jer se bojim,bojim se da me ne povrijediš...
Pusti me da sanjarim...Naići će možda netko sličan tebi...Možda...Jednom...
A do tada mi ostaju samo snovi o tome kako je moglo biti...

Da sam zagovornik toga da su rijetki oni koji su ti iskreni prijatelji, jesam. Da sam zagovornik toga da ne smiješ ljudima previše vjerovati, jesam, ali taj svoj stav ne pretvaram najbolje u dio svog "djelovanja", pa se često znam lupati po glavi jer sam prerano dopustila da taj odnos iz prve brzine skoči u treću. Kasnije sam prisiljena naglo zakočiti čim mi alarm za intuiciju proradi jer se ispostavi da ipak nije sve bajno kako se učinilo.

Prijateljstvo za mene ide samo u krajnost, kao i većina situacija na koje imam utjecaj. Takvi smo mi jarci, idemo na sve ili ništa. Ili se volimo najviše na svijetu, ili ne postojimo kao kombinacija s nekim. I u ljubavi, i u poslu, i u prijateljstvima. U svemu.

Tu sam dosta rigorozna. Često mi moji doma kažu da sam terorista, ali ne mogu si pomoći kad imam posebne kriterije za one koje pustim u svoje srce. Mogu dopustiti neke pogreškice, ali greške, koje su u mom sustavu vrijednosti kardinalne, natrag nema.
Svi mi kažu da sam naivna,
jer sam premeka srca i opraštam svima,
no kad bolje razislim,možda je tako i bolje,
možd nije dobro zamjeriti neko naprvi mah,jer će kasnije biti prekasno...

Ne postoji ništa što se u mom slučaju može prepriječiti između osobe koju smatram svojim prijateljem, jer mi onda oni postanu kao sestra, brat, kao moja krv. Jedino što tome može konkurirati jednog dana je obitelj koju stvoriš.

Do tada:

Prijateljstvo iznad svega.
Čuvajte ga ako ga imate (ono pravo).
Ja ću svoje čuvati,jer je pravo prijateljstvo
važnije od svega...

PUSA